U petak, 15.marta 2024.godine, u Ferhat-pašinoj džamiji džumu namaz je predvodio i hutbu kazivao direktor banjalučke Medrese “Reis Ibrahim ef. Maglajlić”, mr. Muris ef. Spahić.
Tekst hutbe prenosimo cijelosti :
Ramazan je rahmet
Hvala Allahu gospodaru svjetova Milostivom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosimo salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, čestite ljude i nas prisutne.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Gospodaru, čuvaj nam šehadet i znanje u našim srcima, počasti nas da ga svjedočimo svojim životima i sa njima uđemo u Džennet.
Poštovana braćo i sestre,
Uplovili smo u ramazanske dane, prvu desetinu koju nazivamo Božijom milosti.
Allah je stvorio čovjeka da bude dobar, jer je to njegov fitret- izvorna priroda. Često se taj fitret zaogrne plaštom dunjaluka, koji zna postati gust i topal da grije tijelo i stvara osjećaj ugode, a duša ostane hladna, dok se i samo srce ne smrzne. Taj plašt zapriječi put vjerničke duše do njenog Stvoritelja, a dužinom otuđenosti učahuri srce koje navikne na život samozadovoljstva i bezosjećajnosti. Bog je stvorio čovjeka da vezu sa Gospodarom stalno održava, još od ezela. Samo u dženetu je čovjek mogao da ima sve što poželi a da ne uloži napor. Sve što je uslijedilo poslije, od Adema do Sudnjeg dana, za svako dobro potreban je izvjestan napor zalagaoca. Ramazan mjesec je prilika da svoju vezu sa Gospodarom osnažimo ibadetom, postom koji svakim danom sa svakom mukabelom, teravijom, namazom, pomalo skida ogrtač sa duhovne svakodnevnice a veza biva sve jača, pa toplota Božije blizine ugrije vjerničko srce.
Vrijedno je kazati a milost je Dragog Allaha, da vjernički pogled na dunjaluk u ramazanu postaje drugačiji. Vrednuje hranu koju konzumira i vodu koju pije, jer ona je prije ramazana ista, ali u očima postača, ona drugačiji okus i miris ima. Počinje više cijeniti blagodati koje su tokom godine svakodnevnica. Istu stvar druge oči ne gledaju isto. Naša različitost rezultat je Božijeg neponovljivog stvaranja. Svako živo biće nosi pečat Stvoritelja, a na njemu je da se potrudi da šejtan ne ostavi i svoj. Post doprinosi nastanku vrline skromnosti, a ona se ispoljava kroz svijest o svojoj ulozi pokornog bića Bogu, u nastojanju činjenja dobra i odvraćanja od zla. Ovog ramazana posebno se naglašava potreba očuvanja porodice, kao osnovnog elementa zdrave zajednice i društva. Zato navodim primjer kur’anskog teksta iz sure (Lukman-16), gdje Lukman a.s., u porodičnom ambijentu savjetuje svoju čeljad:
يَا بُنَيَّ إِنَّهَا إِنْ تَكُ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ فَتَكُنْ فِي صَخْرَةٍ أَوْ فِي السَّمَاوَاتِ أَوْ فِي الْأَرْضِ يَأْتِ بِهَا اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ
„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući“.
يَا بُنَيَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَاصْبِرْ عَلَىٰ مَا أَصَابَكَ ۖ إِنَّ ذَٰلِكَ مِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ
„O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti“. (Lukman-17)
Danas kada živimo modernim načinom života i kada znamo da na svakom koraku postoje tehnička pomagala koja nadziru javne prostore i pomalo očekivano izaziva nelagodu, svijest da nas možda neko posmatra. Prostor intime i privatnog se znatno sužava, ali budimo svjesni da ono što duša nosi ljudski aparat nije u mogućnosti zabilježiti. Vjernik sa lakoćom razumije da Milostivi Allah dž.š., posmatra svako stvorenje i zna svaki postupak, djelo učinjeno na javnom mjestu ili tajno, bez obzira na njegovu veličinu. Postoje naše džamije i naše kuće koje njeguju i čuvaju intimu, pa se pobrinimo da je tu očuvamo, jer Allah dž.š., čuje i tihi šapat duše iskrenog vjernika. Vjernik u ramazanu svoje vrijeme ispunjava druženjem sa Kur’anom, jer on grije srce i lijek je za dušu. Ogrtač dunjaluka polahko se spušta, a srce vjerničko svojom toplinom poput sunčeve zrake ozari lice i tijelo, pa stanovnicima nebesa izgleda poput zvijezde.
وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ ۙ وَلَا يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إِلَّا خَسَارًا
„Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast“. (El-Isra – 82)
Eto tako Kur’an a.š., liječi bolesnu dušu.
Svako vrijeme ima svoje breme.
Sreća se doživljava u momentima kada su svi članovi porodice na jednom mjestu. Napredak je omogućio približavanje ljudi digitalnim putem, pa fizička udaljenost i ne predstavlja teret da se komunicira sa svojom familijom. Gdje god da se nalazi važno je da čuva vjeru. Tako nas Milostivi Allah dž.š., savjetuje u suri Lukman. Strpljiv biti i podnositi ono što nas zadesi. Istina je, da je dobar dio našeg džemata izvan domovine i da komunikacija digitalnim putem omogućava razgovor, ali emocije i bliski kontakt nezamjenjivi su dijelovi života. Pored komunikacije, važna je i emocija. Sjetimo se susreta hazreti Omera i poslanika a.s.,. Dolazi sa namjerom da ga usmrti a izlazi iz šatora kao vjernik. I naši predhodnici su imali svoje breme, pa su i poznati ashabi u Medini, ostavivši rodni grad u ime Boga, ostavljali i dio porodice koja nije prihvatala poziv u vjeru. Neki od njih ostavili su roditelje, supružnike, braću, što vjerujem nije bilo lahko, ali možda je to bio izazov njihovog vremena.
Daleko važnija je duhovna bliskost, strpljivost u izazovu, jer naš post ne dopušta da neodvagana riječ izađe iz naših usta. Ljubav prema Bogu i poslaniku su naše poveznice,i sa našim predhodnicima i našim savremenicima. Vjernik neće sebi dozvoliti da njegova duša bude prazna, hladna i bezosjećajna. Osjeća kada je pozvan da pomogne onima u potrebi. Osjeća da se riječ uleme treba poštovati a poziv na izvršenje farzova nije uvreda, već poziv za vlastitu dobrobit i dobrobit cijele zajednice. Duša taknuta milošću Gospodara, prepoznaje priliku za dobro, svjesna toga da se to dobro u ovom obliku više nikada neće ponoviti. Baš kao i današnja džuma, te ramazan ove godine.
Molimo Svevišnjeg Allaha da budemo od onih koji žure za Njegovim oprostom i uzdaju se Njegovoj Milosti. Uzvišeni Allahu obraduj nas u ovim danima, osvijetli naše duše nurom vjere, ispuni naša srca imanom. Naša dobra djela ukabuli i učini nas postojane, čvrste i stabilne.
Amin!
Recent Comments