Potpunim razumijevanjem ihsana, imana i islama kao sveobuhvatnog načina života, koji obuhvata i uređuje sve sfere čovjekovog života, vjernik može postići smiraj na ovome svijetu – naglasio je danas u hutbi u banjalučkoj Ferhadiji mr. Admir-ef. Blitović.
Mr. Blitović je u hutbi o temi „U traganju za ihsanom“ istaknuo kako ihsan kao duhovno, svjetlosno stanje čovjeka nije nešto što je imaginarno i nemoguće ostvariti, implementirati.
Hutbu mr. Admira Blitovića prenosimo u cijelosti:
„U svakodnevnim razgovorima možemo čuti kako trebamo biti svjesni Allahove dž.š blizine, jer nas On u svakom trenutku motri, te da trebamo i svoj nijjet i namjeru temeljito provjeriti, preispitati prije nego što učinimo neka od naših postupaka, djela. Takvo stanje čovjekove svijesti o blizini Allaha dž.š. se u hadisu opisuje kao Ihsan.
U bosanskom jeziku riječ ihsan najbliže je tumačiti kao „učiniti dobro, nešto lijepo, pozitivno, što čovjeka iznutra čini sretnim“ jer „čini drugome lijepa i korisna djela.“ Sama činjenica da se radi o višeznačnoj riječi ukazuje nam na jezgrovitost njenog sadržaja, te da je možemo sagledavati iz različitih uglova i razumijevati na više načina. Na neka od tih značenja ukazat ćemo u nastavku hutbe.
U poznatom hadisu na postavljeno Poslanikovo pitanje šta je to ihsan, melek Džibril mu je odgovorio: “Ihsan je da vjeruješ Allaha dž.š kao da Ga vidiš, iako Ga ne vidiš, On tebe vidi.“
U komentaru ovog hadisa kaže se da sintagmom „da vjeruješ Allaha kao da Ga vidiš“ želi se ukazati na svijest o „prisustvu“ i „blizini“ Uzvišenog Allaha. Takvo stanje svijesti neminovno povlači sa sobom pobožnost, skrušenost, veličanje, strah i strahopoštovanje prema Uzvišenom, što dalje vodi ka ulaganju truda, napora i želje za što boljim i potpunijim izvršavanjem ibadeta, a odbacivanjem griješenja. Poslanikove riječi kroz sintagmu „iako Ga ne vidiš, On tebe vidi“ predstavljaju potvrdu o Božijem sveviđenju i sveznanju, čime se želi ojačati svijest spoznajom da Allah dž.š sve vidi kako u javnosti, tako i u tajnosti, te da Mu ništa nije skriveno.
Ukoliko sagledamo hadis u kontekstu događaja, nastalog pitanja, vidjet ćemo da upit o ihsanu dolazi nakon što je Poslanik a.s. dobio odgovor na pitanje od Džibrila o islamu i imanu, što nam jasno ukazuje na faze „postupnosti“, mekame duhovnog uzdizanja i sazrijevanja kroz koje čovjek prolazi na putu upotpunjenja vjere. Većina ljudi se nalazi u islamu, malo je onih koje ispunjava iman, a najmanje onih koji su zaogrnuti ihsanom. Zato u duhovnom uzdizanju prvo dolazi islam, potom iman, a zatim ihsan kao postignuće duhovnog savršenstva jednog vjernika.
Ako slikovito prikazujemo korelaciju i povezanost islama, imana i ihsana, mogli bismo kazati da islam predstavlja stablo vjere, iman predstavlja korijen stabla vjere, dok ihsan predstavlja srž, plod vjere.
Govoreći o duhovnom sazrijevanju, Dželaludin Rumi je kazao:“Ruh tvoj, kao suština tvoja, te prema najvišoj sferi vodi, a ti zaslijepljen, o čovječe, ideš prema vodi i glini, blatu ka praški.“
U 60. ajetu sure Er-Rahman Uzvišeni Allah kaže: “A, zar za plemenitost (ihsan), nije nagrada dobročinstvo?“ U komentaru ovog ajeta kaže se da je Poslanik a.s. nakon njegove objave upitao ashabe da li znaju šta je rekao Uzvišeni Gospodar, na što su oni kazali:”Allah i Njegov poslanik znaju odgovor.” Potom im je Poslanik a.s. rekao:“Ko bude slijedio tevhid, vjeru u jednog Boga, nagrada je Džennet!“ S obzirom da je spomenuto ime Allah, kojem nema ravnog, tako je navedena nagrada za koju nema primjera. Stoga se postavlja pitanje u ajetu:“…pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!“ (Er-Rahman, 61.)
Pored značenja duhovnog uzdizanja, svijesti o sveprisutnosti Allaha dž.š, ihsan kao dobrota, dobročinstvo u širem kontekstu, možemo razumijevati kao uređenje međuljudskih odnosa, jer Allah voli skladne odnose među ljudima. Zato mi svakog petka na samom završetku hutbe slušamo, učimo 90. ajet sure En-Nahl koji u prijevodu glasi:“Allah dž.š zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini(ihsan), i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ Ovaj ajet jasno ukazuje da principi pravičnosti, pravde, jednakih uslova, dobročinstva i međusobnog pomaganja i uvažavanja trebaju biti u relacijama, odnosima, kontaktima među ljudima. A nesloga, nepravda, nasilje, razvrat i bilo koji oblik nasilja trebaju biti eliminisani. Zato Poslanik a.s. kazuje: “Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, poštivanju, pomaganju, samilosti i povezivanju je kao primjer organizma. Kada ga zaboli jedan dio tijela i ostali dijelovi tijela osjete bolest.“ (Muslim)
Iz spomenutog hadisa Poslanika a.s. da se razumjeti kakvi bismo trebali kao društvo i zajednica biti. S obzirom na to da se dijelovi tijela međusobno potpomažu i dijele teret bolesti, tako bi i vjernici u jednom džematu, zajednici trebali voditi brigu jedni o drugima, osjećati bol i tugu drugog, kao i sreću i radost. Vođeni riječima i djelima Muhammeda a.s., ashabi su se međusobno natjecali u dobročinstvu. Zabilježen je događaj ashaba Ebu Talhe zbog čijeg je postupka (esbabu nuzul) prema gostu objavljen ajet:“Više vole drugima nego sebi, mada im je i samima potrebno.“ (El-Hašr, 9.)
Pored spomenutih značenja ihsana, a) svijest o Allahu dž.š. i b) dobročinstvo prema drugima, ihsan se može razumijevati i kao širenje optimizma, nade, dobra i pozitivnog ozračja u društvenom ambijentu. Ako ga tako shvatimo, onda bi ihsan podrazumijevao da naši odnosi, susreti, viđenja, posjete, razgovori, posjeta roditeljima, trebaju biti inspirirani Božijim zadovoljstvom.
Jer ihsan kao duhovno, svjetlosno stanje čovjeka nije nešto što je imaginarno i nemoguće ostvariti, implementirati.
Naprotiv, samo potpunim razumijevanjem ihsana, imana i islama kao sveobuhvatnog načina života, koji obuhvata i uređuje sve sfere čovjekovog života, vjernik može postići smiraj na ovome svijetu, a zadobiti nagradu na Ahiretu, budućem svijetu“, stoji u hutbi.
(Preporod.info)
Recent Comments