Ramazanska ćurs tribina

U subotu, 23.aprila 2022.godine, u Ferhat-pašinoj džamiji održana je sedma ćurs tribina, kojom je Muftija banjalučki, mr. Nusret ef. Abdibegović, ukazao na značaj i znamenitost nauke te vrijednost onih koji, shodno usvojenim naučnim znamenjima, drugima putove obznanjuju. Osnažen blagošću ramazanskog ambijenta čijom nadahnutošću duša doživljava spasonosno buđenje iz bespuća neznanja, vjernik osvježava kontinuirano sjećanje i povezivanje sa Gospodarom svjetova, dunjaluk posmatrajući iz perspektive tevekkula/pouzdanja i kopče sa Stvoriteljem kao neprekidne niti vjernika. Osvrnuvši se na sinoćnji zemljotres koji je najviše pogodio Mostar i Stolac, Muftija banjalučki je, dovom Allahu Uzvišenom, potvrdio kur’ansku istinu gdje zemljotresi i druge iznenadne prirodne situacije, kao paradigma čovjekovog straha, oslikavaju činjenicu da nad Allahovim emerom/odredbom nema onog koji djelovati može, nad Allahovom moći druge moći nema, i nad Allahovim strahom nema straha. Zemlja je, poput čovjeka, ajet/znak a kur’anska sura Zilzal svjedoči da će zemlja, koja ogromne nepravde trpi, progovoriti iznoseći skrovitosti svoje pred zapanjenog čovjeka čije stanje straha i dezorijentiranosti će samo zapitati: “Šta joj je, zbog čega se trese?!” Neprikosnovena kosmička mudrost obznanjuje da ono što Allah odredi, to i biva, dok spoznaja ove istine otvara put ka spoznaji Boga i srca koje Boga voli, skrušeno iskazujući vlastitu grešnost i slabost, vjerujući u Njegovu sveobuhvatnu milost i svemoć. Vjernik je svjestan da se od edžela/časa dosuđenog, a ne od bolesti ili nekih drugih pojava umire a učeni, koji pronicljivošću Allahove ajete/znamenja opažaju pomno ih u prostranim prsima čuvajući, samo od Allaha strahuju. Uloga uleme/učenih počiva u otvaranju vidika i horizonata koje drugi ljudi ne vide, kroz ukazivanje na suštinu, daleko od umrtvljenog formalizma i teatralnosti, koji su sve zastupljeniji i prisutniji među ljudima. Stoga je Allah Uzvišeni, kroz plemeniti govor Poslanika a.s., obećao da znanje i naukovanje sa zemlje neće biti podignuto dok na njoj opstoje učeni i pobožni, čijom uzoritošću stasava jedno zdravo društvo. Smrću i nestankom uleme gubi se i znanje, dočim narod za predvodnike i uzore uzima neznalice i priučene ljude što neminovno vodi ka propasti i degradaciji. Važnost ćurs tribina i muderisa, koji prigodnim vazovima, oživljuju sjećanja na banjalučku ulemu, svjedoči principu gdje ulema i muderisi pristupaju ljudskim srcima, formirajući stabilan džemat kojim se izgradnja džamija upotpunjuje u skladu sa poslaničkim naputkom: “Obveseljavajte druge, a nemojte biti oni koji rastužuju.” Banjalučka medresa “Reis Ibrahim ef. Maglajlić” u koju se vjerovalo, a koja se nije samo sanjala, garant je opstanka i očuvanja znanja, dok su njeni muderisi i profesorice lučonoše tog poslaničkog naslijeđa koje se stoljećima na prostoru Banjaluke brižljivo baštinilo i čuvalo, a čijim će svjetlom hoditi i stasavati buduće generacije stabilnih ljudi.