Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 1. do 7. novembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše hafiz Muamer Okanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka.
Petak, 1. novembra 2024.
U ponedjeljak, 7. maja 2001. godine, gledao sam prizore s polaganja kamena temeljca za izgradnju Ferhadije džamije u Banjoj Luci. Opažajući zatečenost roditelja čija tišina je svjedočila uznemirenosti, fragmenti nemilih slika, putem televizijskog ekrana, utisnuli su se u memoriju dječaka koji tada nije razumijevao društvene prilike i događaje, dočim su tegobni snimci djelovali stranim iz moje, a opet tako bliskim iz perspektive roditelja čije izraze lica sam uporedo pratio s reportažom na dnevniku.
Prisjećajući se te živuće fotografije krenuo sam na sabah-namaz u Ferhadiju. Cvrkut ptica, čija uspokojavajuća melodija upotpunjuje sabahske tišine Banje Luke, pratio me do stjecišta smiraja u okrilju džamije. Raduje me što mladi ljudi ustrajavaju na sabahu. Petkom imamo običaj učiti salavate do izlaska sunca, pa nastaviti s dnevnim aktivnostima i obavezama. S vremena na vrijeme, ljudi imaju različita gledišta, nerazumijevanja i razmirice, ali osjećam da salavati zbližavaju srca muminska. S obzirom da u Medresi imam prvi čas, zadržao sam se u džamiji učeći suru Ma’ideh. Zastadoh nad ajetima koji oslikavaju fenomen potrebe „podređivanja“ Božije podrške vlastitoj pasivnosti, kao i gušenja životnosti drugih s ciljem nametanja vlastitih, nepotpunih, gledišta. Kur’an kao jutarnji podsjetnik je neprocjenjivo blago.
U Medresi “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” održao sam tri časa Kiraeta. Učenje Kur’ana je blagodat, ali slušanje učenika koji Kur’an uče posebno je zadovoljstvo. Banja Luka je velikim bereketom osnažena, jer učenici Medrese revnosno bdiju nad bogatim ulemanskim naslijeđem, izučavajući islamske i prirodne znanosti, trudeći se da očuvaju jedan od integralnih identiteta prelijepog grada naše domovine. Allaha molim da neizmjerno nagradi inicijatore ovog plemenitog projekta.
Ferhadija je posebna džamija. Tokom osam godina koliko, zajedno s kolegom Mersudin-ef. Hodžićem, u njoj namaze predvodim, uvidio sam da iz svih krajeva domovine i inostranstva mnogo ljudi s ljubavlju u zijaret i na namaze dolazi. Kazujući s minbera, primjećujem blistave čehre koje prvi put vidim, pa ponekad imam običaj reći da, iako je džamija ista, džemat je uvijek raznolik. Da li je moje pamćenje isuviše krhko ili je, pak, zainteresiranost za posjetu velika; uvijek mi je draže istaknuti ovu drugu mogućnost.
Nakon džuma-namaza, klanjali smo dženaza-namaz našoj dragoj vakifi Enisi Ibrahimbegović, insanu kojeg poznavah i od kojeg naučih vrijednost bereketa vremena. Uvijek postojana, vedrog lica i blagog govora, rahmetli Enisa-hanuma živjela je ajet: “Gospodaru, znanje mi uvećaj2, koristeći svaku priliku da korisne informacije usvaja, drugima oporučuje i hair-sahibija bude. Ljepota jednog mjesta kroz plemenite stanovnike se očituje, a nadam se da će plemenite dobročinitelje uzoriti potomci naslijediti.
Poslije ikindije, družio sam se s majkom i bratom koji su došli u posjetu i bereket petka upotpunili.
Subota, 2. novembra 2024.
Radujem se kraju sedmice, jer imam priliku posjetiti majku u rodnom kraju – Miričini. Slijed obaveza, ponekad, pretpostavi drukčije putanje. Banja Luka je prelijep grad koji u danima vikenda odiše smirajem. Tok rijeke Vrbas odmara i gasi moguće nanose tereta koji prsa ophrvaju, pa je i šetnja njegovim obalama uvijek ljekovita, dok hod ka brdu Šehitluci vraća energiju. Često zanemarim te medikamente nadohvat ruke.
Interesovanja za posjetu Ferhat-pašinoj i Arnaudija džamiji, kao i Banjoj Luci općenito, znak je emocije i glasnik jedne svijetle budućnosti. Posebno me raduje činjenica da sve veći broj mladih ljudi iskazuje sentimente i želju da upoznaju bogatu povijest Banje Luke, pa tako i njenih džamija i sudbina koje su zajedno sa sugrađanima prolazile.
Danas su članovi Mreže mladih, predvođeni profesorom i muderrisom Ajdin-ef. Crnkićem, posjetili Kozarac i upriličili druženje s glavnim imamom hafizom Amir-ef. Mahićem i članovima Mreže mladih MIZ Kozarac, gdje su u džematu Kamičani prisustvovali historijskom času i rekreativnom druženju, evocirajući tegobne događaje koji su zadesili taj dio naše domovine.
Akšam-namaz klanjao sam u Arnaudija džamiji koju je izgradio Hasan Defterdar, ministar finansija Ferhat-paše Sokolovića. Vrijedne i čestite softe banjalučke medrese predvode namaze u nekoliko džamija, uključujući i Arnaudiju. Poslije akšama, preslušao sam učenicu koja se bliži upotpunjenju procesa hifza Kur’ana. Dok sam učio Kur’an pred dragim muhaffizom dr. Edin-ef. Dedićem, ni sanjao nisam da će doći vrijeme da i preda mnom neko uči. Banja Luka je stoljećima glasila za stjecište uleme i hafiza. Još živi sjećanje na znamenite alime koji su hizmetili Banju Luku, a na koje se, tokom inauguracionog govora, osvrnuo muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović, svjedočeći silsili velikana, te bremenu i odgovornosti koje su nosili, a koje će, uz Allahovu pomoć, buduće generacije nastaviti njegovati.
Nedjelja, 3. novembra 2024.
Jutros su Banju Luku posjetom počastile džematlije i polaznici mekteba džemata Novi Miljanovci iz Tešnja, predvođeni Bersad-ef. Kozlićem. U prelijepom ambijentu Ferhadije i Arnaudije džamije govorili smo o vrijednostima ovih džamija, te kulturne baštine Bošnjaka, muslimana Banje Luke. Vrijedni graditelji uložili su trud da banjalučke džamije odišu ruhom kojim su Banju Luku i prije rušenja krasile, ugradivši pronađene originalne fragmente kao podsjetnik na prošlost i podstrek za lijepu budućnost. Uvijek se obradujem pitanjima učenika koji posjete džamiju. Iskoristio sam priliku da im kazujem o ljepotama džamije i sedam stepena odgoja duše koji su ugravirani u unutrašnjosti mihraba. Svaka džamija svoju priču sobom kazuje.
Imamski poziv podrazumijeva izazovne, prijatne ali i zanimljive događaje. Poslije ikindija-namaza, džematlija me upita da prevedem dovu koju je dugo učio ali nije razumijevao značenje, ističući da ju je kao oporuku od jednog šejha dobio. Slušajući kelime i jezgrovitost, shvatih da je prvi put u životu čujem. Koliko god se čovjek učenim doživljavao „uvijek nad učenim, učeniji ima“. Prisjetih se jednog plemenitog profesora koji bi nam kazivao: „Istinski pregalac znanja je onaj koji sluša učenijeg, ali i insane za koje misli da manje znanja imaju“.
Pored priprema za nadolazeću sedmicu, iskoristio sam priliku da razmijenim mišljenje s profesorom Ajdin-ef. Crnkićem o uspostavljanju halke tefsira, uz halku hadisa koja se od septembra održava.
Ponedjeljak, 4. novembra 2024.
Prvi radni dan u sedmici, iz moje perspektive novi radni dan. U jutarnjem terminu održao sam čas Vjeronauke u Katoličkoj gimnaziji gdje nastavu pohađa jedan učenik. Izazovno je predavati većoj skupini i usmjeriti pažnju slušalaca ka tematskoj cjelini. Ponekad mi se čini da je izazovnije održati pažnju jednog slušaoca. Razgovarali smo o slobodi u islamskom učenju. U Katoličkoj gimnaziji planiramo započeti kurs osnova arapskog jezika. Nekoliko učenika izrazili su želju za prisustvom sekciji i nadam se da će to biti uspješan projekat.
Nakon časa, u Medžlisu sam izvršio neophodne pripreme za predstojeću sjednicu imama. Dan je uvijek ljepši uz hairli sagovornike. Zastadoh s džematlijom gdje razgovarasmo o skromnosti učenjaka koji su se obraćali hiljadama slušalaca i metodama liječenja od potencijalne samodopadljivosti. Spomenu uglednog egipatskog alima Ša’ravija, od koga je čuo da su imama Gazalija tokom predavanja upitali: „Čime se Gospodar zanima danas?“, aludirajući na ajet sure Rahman: „Svakog dana On se nečim zanima“. Četiri dana Gazali je razmišljao o odgovoru, a učenik je uporno pitao. Prenosi se da je četvrte večeri Gazali Allaha molio da mu podari odgovor, nakon čega je usnio Poslanika, a.s., koji mu je rekao: „Postoje stvari koje Allah obznanjuje, bez da ih preispituje. Nekoga uzdiže, a nekoga, opet spušta.“ Kada je Gazali konačno odgovorio, pitac mu reče: „Prenesi selam onome koji te poučio“. S obzirom da je džematlija na arapskom jeziku govorio, nisam siguran koliko je moguće prenijeti značenje izgovorenog ali svakako, lisanul-hal (govor srčanog stanja) koji počuh ostavi temeljitiji utjecaj od hiljada riječi koje bez određenog cilja cirkulišu.
U Medicinskoj srednjoj školi održao sam čas s učenicima prvog razreda, gdje smo razgovarali o prvom imanskom šartu. Oduševljen sam znanjem učenika koji su dobro upućeni u arapsko pismo i temelje vjere. Pojašnjavali smo moguća značenja riječi iman, kao i značaj Allahovih lijepih imena i njihov utjecaj na svakodnevnicu muslimana. Podstaknuti hadisom o pamćenju i razumijevanju 99 Allahovih lijepih imena, dogovorili smo da na svakom času nekoliko Allahovih imena zapamtimo s ciljem upotpunjenja do kraja školske godine. Učenice su iz Kotor-Varoša i odraz su vrijednog rada mualima i vjeroučitelja Nijaz-ef. Duzana, Emir-ef. Bilića i Mirudina Dugonjića. Iščekujući dnevnike, s obzirom da su učenici uglavnom iz različitih odjeljenja, susretoh kolegu teologa s pravoslavne vjeronauke. Upita me za mišljenje o stanju u Palestini. Zapitah se, a i sad se pitam, postoji li rečenička konstrukcija koja bol može dosljedno prenijeti.
Sve češće razmišljam o bereketu vremena koje su dobri prethodnici koristili. Na kraju dana sumiram koliko sam započeo, koliko upotpunio, pa i koliko zadataka, iz opravdanih, a više vjerovatno i neopravdanih razloga, propustio realizirati.
Utorak, 5. novembra 2024.
Izazovan dan za koji se posebno pripremam. Poslije sabaha održim kratki ders iz djela „El-Hikem“ autora Ibn Ataillaha Iskenderija. Fasciniran sam univerzalnim porukama pronicljivog uma poput imama Iskenderija. Jutros smo se zadržali na sedamnaestoj mudrosti: „Neznanja svoga se nikako nije ostavio, onaj ko bi nešto drugo mjesto što je Allah dodijelio htio“.
U Medresi sam održao četiri časa. Danas smo utvrđivali gradivo, a prethodno učenicima šaljivo najavim da pripreme kurbane koji će odgovarati. Koristim priliku da ih upitam koje je značenje riječi kurban. Ponekad se poznati, uvriježeni pojmovi, zbog česte upotrebe, zapravo najmanje etimološki poznaju. I sebe zateknem u tim situacijama.
Podne-namaz sam planirao klanjati u Gazanferija džamiji, ali u posljednji čas se odlučih da odem u Ferhadiju. Hafiz Bugari bi kazao „slučaj no“, tj. slučajnosti ne postoje. U zgradi Medžlisa koja se nalazi pored Ferhadije susrećem dragog dosta, šejha dr. Ćazim-ef. Hadžimejlića, predsjednika Tarikatskog centra, koji se vraćao s puta iz Zagreba. Riječi su siromašne da opišu energiju, blagost, plemenitost i pažljivost kojima dragi šejh-efendija isijava. Žurio sam na čas Vjeronauke pa nekoliko minuta i zakasnih, jer svaka minuta uz učenog insana je vrijedna i znamenita.
U Centru za obuku MUP-a održah čas Vjeronauke s učenicima četvrtog razreda. Mudrost kaže: „Ako želiš vidjeti kakvog si statusa kod Allaha, pogledaj čime si uposlen“, ali, naravno, uvijek postoje i ljudske terazije. S učenicima sam razgovarao o važnosti identiteta, tradicije i izazovima modernosti. Modernost bi pođahkada potisnula tradiciju i ponudila alternativne prolazne identitete, ali razumijevanjem tradicije kao životvorne nepresušne materije, adet može biti ibadetom, a identitet prilikom za samosvjesnost i suočavanje s izazovima modernosti. Zapamtit ću rečenicu učenika: “Nema hajra, koga sunce u krevetu zatekne“. Nadam se da će biti uzorit u svom poslovnom pozivu kao što postojanost i zrelost tokom naših dijaloga ističe.
U međuvremenu razgovarao sam s mr. Asmir-ef. Salihovićem, čija promocija knjige „Status Drugog u islamu“ je planirana u utorak, 12. novembra, na dan kada je potpisana „Banjalučka rezolucija“. Važno je održavati sjećanje na tako znamenite povijesne događaje.
Obradovao me i poziv kolege mr. Admir-ef. Blitovića koji je obezbijedio stipendiju za svršenicu banjalučke medrese, a posebno razgovor s muftijom Ismail-ef. Smajlovićem koji na svojstven način, blagim i srdačnim pristupom, afirmira plemenite projekte, pružajući podršku džematu i imamima. Da mu Allah da snage, strpljenja i bereketa u plodonosnom radu.
Akšam-namaz klanjao sam u Ferhadiji. Utorkom se održava halka hadisa. Prof. Ajdin-ef. Crnkić posjeduje umijeće oživotvorenja hadiskih oporuka u kontekstima svakodnevnice. Raduje me što halkama prisustvuju studenti koji, nakon jacije, zajedno s Ajdin-efendijom upriliče druženje. Omladina je veliki potencijal i ne sumnjam da će Banja Luka njihovim entuzijazmom i kreativnošću biti osnažena.
Na jaciji sam obradovan susretom sa šejh Haris-ef. Grabusom. Muhabbet s dervišima je perivoj džennetski na dunjaluku. Spomenusmo suru Jusuf, koju mnogo volim, pa i insane koji ime tog pejgambera nose.
Srijeda, 6. novembra 2024.
Danas je obilježena 10. godišnjica Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svečanoj akademiji, u svojstvu predstavnka Medžlisa, prisustvovali su imami: Sanid-ef. Terzić, Mufid-ef. Omerčić i Saudin-ef. Gulamić. Imami od hizmeta predznak su uspjeha. Blagodat je biti u ozračju plemenitog kolektiva.
Poslije podne-namaza obavio sam razgovor s predsjednikom Medžlisa Ismirom Husedžinevićem, gdje smo razmijenili mišljenja o predstojećim aktivnostima. Pristupačnost, predanost i odgovornost prema poslu krase njegovu ličnost i ne sumnjam da će Medžlis, osnažen osobama poput njega, ostvarivati pomake u budućnosti. Ikindiju sam klanjao predvođen softom, koji me podsjeti na knjigu „Moje sjećanje na banjalučke medrese“ autora rahmetli hadži Teufik-ef. Hadžića. Medrese, kao centri duhovnog odgoja i naučnog usavršavanja, prelijepim slikovitim doživljajima sačuvane su među koricama ove knjige, nudeći gledište jednog znamenitog imama na važnost naukovanja i edebli ponašanja. Lijep je osjećaj ispisanu povijest na trenutak i očima posvjedočiti.
Počastvovan sam i razgovorom s dr. Alenom Kalajdžijom čiju promociju knjige “Dok zrijem“, željno iščekujemo. Profesor je živuća riznica i Bogu hvala na takvim intelektualcima koji su alamet, a čiji plodonosni rad je za našu domovinu, uz Božiju pomoć, selamet.
Četvrtak, 7. novembra 2024.
U Medresi sam održao tri časa. Učenici često umiju biti ohrabrenje, kako kaže izreka: “Nikada se ne zna ko je učitelj, a ko učenik.”
U 9.00 sati sam prisustvovao kolegiju koji je predvodio muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović. Velika je blagodat imati autoriteta alima koji podstiče na dobročinstvo i predano pristupa misiji, podstičući kolege na usavršavanje potencijala.
U Medicinskoj srednjoj školi, času Vjeronauke prisustvovala je pedagogica škole. Govorio sam o selamu kao identitetu muslimana od čijih ruku i jezika su drugi sigurni i kojima su ljudi spremni pokloniti povjerenje. Drago mi je što se uključila u razgovor na tu temu.
Poslije akšama, u Ferhadiji smo održali tradicionalni kelimei-tevhid. Proučili smo dovu: „Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moje stanje je u Tvojoj vlasti, podređen sam Tvojim zakonitostima, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, dozivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog. Skrušeno Te molim da Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih.“
(Preporod.info)
Recent Comments