Mr. Admir-ef. Blitović, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva banjalučkog, danas je u okviru “514. Dana Ajvatovice” bio hatib u Handan-aginoj džamiji u Pruscu. 

Obraćajući se prisutnim vjernicima, Blitović je podsjetio da se nalazimo u odabranim danima mjeseca zul-hidždžeta, vremenu kada su mnogi iz različitih zemalja obavili hadž, te da su tokom obavljanja obreda hadžije činile dove, kako za sebe tako i za svoje porodice, rodbinu, prijatelje, domovinu, jasno ukazujući da dova ima posebno mjesto u životu vjernika.

– Dova je praksa svih Božijih Poslanika i čitajući Časni Kur’an pronaći ćemo ih u različitim surama, ali ćemo također vidjeti i da su Božiji odabranici bili u potpunosti predani svojoj misiji, da su radili, trudili se i da nisu odustajali od objašnjavanja i pojašnjavanja tevhida, vjere u Jednog Boga”, kazao je on.

Naveo je da, govoreći o Nuhu, a.s., u 14. ajetu sure Ankebut, Uzvišeni Allah  kaže: “Poslali smo Nuha njegovu narodu i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina”.

–  U tefsirima se navodi da je Nuh, a.s., bio predan svojoj misiji bez obzira što se mali broj ljudi odazvao na njegov poziv, a konstantno se povećavao broj onih koji su bježali od njega. On je opisan kao najveći čovjek svog vremena, premda nije bio ni kralj, ni poglavar, niti najbogatiji čovjek u svome narodu. Ovdje možemo sebi postaviti pitanje zašto je to tako? Odgovor se nalazi u činjenici da se prava vrijednost čovjeka skriva u čistoti srca, savjesti, vrijednosti ideja koje razum nosi, te sposobnosti razuma da promijeni život oko sebe – naglasio je on.

Dodao je da je Nuh, a.s.,svojim pregalaštvom, idejama i pozivom na vjerovanje u Jednog Boga mijenjao društveni ambijent u kojem se nalazio, a koji je nakon smrti Adema, a.s., bio zapao u kufr i širk.

– Čitajući mnogobrojne biografije Muhammeda, a.s., vidjet ćemo da su  Poslaniku nudili sva ovozemna bogatstva: da bude kralj, najbogatiji među Arapima, da oženi najljepše žene, ali je on to sve odbio radi misije i vjere u Jednog Boga. Danas nakon toliko stoljeća, možemo uočiti da je Poslanik, a.s., snagom vjere, svojim riječima i djelima u potpunosti promijenio Arape, koji su prije prihvatanja Islama bili dotaknuli jedno moralno dno, a sa ulaskom imana u njihova srca, postali su primjer, oličenje požrtvovanosti, pažnje, bogobojaznosti i uzori vjernicima sve do Sudnjeg dana – kazao je Blitović-

Slijedeći kur’anski ajet “I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti'” i sunnet Muhammeda, a.s., Ajvaz-dedo je dolaskom u Bosnu nastojao poučiti Bošnjake islamu kroz vlastiti primjer kao i kroz stalna, svakodnevna podučavanja, te je na taj način mijenjao postojeće stanje u društvu, kazao je Blitović.

– On ne samo da je uspio u tome, nego je snagom dove i vlastitom požrtvovanošću ostvario nešto što je u tom momentu bilo nezamislivo i nemoguće, što je bila nepremostiva prepreka, a to je da dovede vodu do mjesta u kojem je živio. Ako sagledamo živote Božijih poslanika i bogougodnih ljudi poput Ajvaz-dede i drugih, shvatit ćemo da se mi trebamo truditi u našim životima, svakodnevnim poslovima, porodicama, da ćemo na tom putu nailaziti na različite stijene i poteškoće, ali da uvijek imamo na umu da nemoguće zapravo postaje moguće sa istinskom vjerom u Jednog Boga i da krajnji rezultat, uspjeh zavisi od Allaha, dž.š., a ne od nas – izjavio je on.

Akcentirao je da su dovišta, koja imamo širom domovine Bosne i Hercegovine, dio naše tradicije i kolektivnog bošnjačkog identiteta.

– Održavanjem dovišta mi kroz različite vjerske sadržaje nastojimo održati našu vezu sa Bogom, a pored toga kroz njih imamo i kopču, poveznicu sa našim precima, te na taj način čuvamo svoje korijene kao narod. Malo koje mjesto u Bosni i Hercegovini, pa i šire, se može pohvaliti tako dugom tradicijom održavanja dovišta i da je bilo stjecište dobrih ljudi i učenosti kao što je to Prusac ili Akhisar – istaknuo je on.

Govoreći o ljubavi prema domovini i njenoj važnosti, jednom prilikom Muhammed, a.s. je rekao: “Ljubav prema domovini je od imana-vjere”, dodao je Blitović.

– Kroz ovaj hadis Poslanik, a.s., je istaknuo važnost domovine, zavičaja i njihov značaj za jednog vjernika. Bošnjaci su svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini kroz povijest iskazivali na različite načine. Nekada je to bilo kroz njenu odbranu od različitih agresora i okupatora, a nekada kroz pjesme ili priče o voljenoj domovini. Primjetno je da je stara ulema često uz svoje ime dodavala sufiks Bosnevi ili naziv mjesta iz kojeg dolaze poput Akhisari ili Pruščak, kao što je to činio Hasan Kafija. Na taj način su iskazivali ljubav prema svojoj domovini i zavičaju, te su tako čuvali sjećanja na njih, obzirom da su često putovali po svijetu u trganju za naukom. Čuo sam da su ljudi iz Prusca bili dobri borci u periodu odbrane Bosne i Hercegovine, da je bilo šehida i zato sa ovog časnog mjesta pozivam da čuvamo stečenu slobodu, tradiciju, vjeru i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu – poručio je u Pruscu mr. Admir-ef. Blitović.

(Preporod.info)