U srijedu 28. juna 2023. godine u Ferhat-pašinoj džamiji, muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović je održao bajramsku hutbu koju prenosimo u cjelosti:
Draga braćo!
Danas je prvi dan Kurban-bajrama, ujedno ovo su dani hadža, pohoda i posjete svetim mjestima, učenja tekbir-i-tešrika, himne vjernika i klanja kurbana, prinošenje žrtve, određene vrste životinja koje se prinose u ime Boga i radi Boga, sa ciljem zaštite naših života, porodica i imetka. „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.“ (El-Kevser, 1-3.)
Nakon proteka izvjesnog vremenskog perioda, od ramazana, mjeseca posta i njegovih odabranih posljednjih deset dana, prvih deset dana ovog mjeseca zul-hidždžeta smatraju se najodabranijim danima u godini „Tako mi zore i deset noći“ (El-Fedžr, 1-2.). U njima nam se izvorno ukazuje, skreće pozornost i pažnja, te budi svijest o Bogu, njegovoj Svetosti i Uzvišenosti.
To je opća i posebna mobilnost vjerničkih duša, bilo da su one kod kuće, pa kolju kurbane i izgovaraju tekbir-i-tešrik ili da su na Arefatu, prisustvuju i hode svetim i odabranim prostorima, mjestima i uče telbiju. Svi skupa se oglašavaju Gospodaru i tako potvrđuju individualnu, kolektivnu i kontinuiranu svijest o čistoj vjeri u Jednog Boga, tevhidu. Zbog toga nam se ponavljaju i opetuju blagoslovljena vremena u kojima se odvija interakcija dobra, dobra nastupajućeg vremena i dobra kojeg baštini čovjek.
U svojoj obimnoj izdašnosti i raskošu Zemlja ljudima daruje različite usjeve i plodove, koje čovjekov život čine ugodnim, lahkim, korisnim i sretnim. Neke od tih bezbrojnih darova čovjek je dužan da prinese kao žrtvu, da bi time zaštitio ljudski život i ukazao na svetost čovjekovog života. Zemlja je kao majka, voli svoje kćeri i sinove, ona se natapa znojem, čovjekovog truda, rada i vodom, a ne prolijevanjem ljudske krvi i nanošenjem bola ljudima. Prolijevanjem ljudske krvi na Zemlji, nastaje nered i metež. Mir je primarno stanište čovjekova života na Zemlji. Zato je islam vjernicima propisao da za kurban žrtvuju određenu vrstu životinja. Tim činom vjernici naglašavaju svoju svijest o Bogu, ukazuju na stepen postignute bogobojaznosti i iskazuju zahvalnost Stvoritelju na poklonjenim darovima.
„I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:“Sigurno ću te ubiti!“ – „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni“- reče onaj.“ (El-Maide, 27.)
Kur’anski tekst sure El-Maide eksplicitno zahtijeva i naređuje kazivanje ljudima o istinitom događaju Adema a.s. i njegovih sinova Habila i Kabila. U središtu tog kazivanja je rješavanje porodičnog spora putem kurbana, koji se u ibadetskom smislu hijeropovijesno povezuje sa Ibrahimom a.s., a preko njega i sa Muhammedom a.s. Tako kurban postaje individualni, porodični, transgeneracijski čin ibadeta. Kroz silsilu, lanac povezan je čvrstom vjerom u Boga, čežnjom za postizanjem Božije blizine, a s ciljem potpunog usrećenja čovjeka. Te blizine i usrećenja nema bez iskrene bogobojaznosti i čestite pobožnosti. Na to ukazuje razgovor i dogovor, a ne dijalog Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila, koji skrušeno, pobožno i ponizno ocu kaže:“O oče moj“-reče-„onako kako ti je naređeno postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Es-Saffat, 102.)
Kurban trasira put do Boga, i ne samo to, kurban ima širu društvenu i socijalnu dimenziju. Njime se ljudi povezuju, susreću, razgovaraju, pomažu, solidarišu i usrećuju.
U svom realiziranju kurban podrazumijeva ispružene ruke, a ispružene ruke simboliziraju zagrljaj. Dominiraju dvije ruke, ruka koja daje, miluje i ruka koja prima, koja je u potrebi. U darovanju i primanju dara, rijetko se naglašava i primjećuje osjećaj unutrašnjeg zadovoljstva, ispunjenosti onog koji je u prilici da daruje, kao i sigurnost i zaštita, ko je potreban primanja.
U izgovaranju riječi prilikom darovanja hala-l-olsun se krije značenje svjesnog odricanja u korist drugoga, a sa ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva, bez ikakve očekivane protuusluge, a u riječima kabu-l-olsun je sadržajna dova od primaoca da čin plemenitog darivanja bude primljen kod Boga. Tako, i na taj način se gradi stabilna piramida društvenih odnosa.
Ibadetima se ne oživljava samo veza čovjeka sa njegovim Gospodarom, nego se učvršćuju odnosi čovjeka sa čovjekom, druga sa drugom, prijatelja sa prijateljem, komšije sa komšijom. Niti koje nas međusobno povezuju su oslabile i pokidane, nužno ih je obnavljati i jačati. Porodične, rodbinske, prijateljske veze treba jačati, njegovati i čuvati. Blagdani, mubarek dani su prilika za to.
Draga braćo!
Vaši kurbani koje žrtvujete u ime Boga, a za svoje porodice su nur, svjetlo, zaštita vama i vašim članovima. Svaka žrtva u ime Boga, čovjeka uzdiže, oplemenjuje i daje mu nadu da ono što se žrtvuje donosi višestruke koristi. Neizvjesnost života se zatvara činom približavanja Bogu, a riječ kurban dolazi od glagola karrebe-jukarribu što znači približiti se, u ovom smislu znači približiti se Bogu. Oni koji su povjerili klanje svojih kurbana za potrebe naše Medrese u Banja Luci, kao i prethodnih godina, osnažili su naš hod u realizaciji i potpunjenju odgojno-obrazovnog procesa, jer od septembra naša Medresa će imati četiri razreda, čime je ova ustanova dobila potpuni izgled. Svaka pomoć u radu ove odgojno-obrazovne ustanove je olakšanje porodicama, koje nam povjeravaju svoje kćeri i sinove.
Molim Boga da nam ukabuli naše kurbane i da nam bude na pomoći u ostvarenju naših ciljeva.
Amin!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Recent Comments