Piše: banjalučki muftija mr. Nusret-ef. Abdibegović

Zehrin vakuf

Mejdan ili Mala čaršija, kvart u gradu Banja Luci, jedan je od najljepših, najurednijih, i najfrekfentnijih dijelova grada. Krase ga prostrane, široke ulice, oivičene drvoredima kestena, lipe i platana, te mnoštvom isprepletenih sokaka, mahala koji čine život u njemu posebnim i lagodnim.

Obilje zelenila, na dnevnoj osnovi, ozari pogled šetača i rastereti psihu njegovih stanovnika i posjetilaca. Ljudi se međusobno poznaju, prepoznaju i ugodno druže. U njemu se još uvijek osjeća treptaj i duh šeherskog života koji je bio karakterističan po ganiluku i raskošu, urednosti i urbanosti, estetici i prestižu, marljivosti i skladu, prelijepom prizoru uređenih cvijetnih bašči, dvorišta i ograda, sa stilom nanizanih i izgrađenih kuća, vila. Sve odiše skladnim pokretom i mirom. Žurba i mržnja, kao dvije izražene i dominantne društvene devijacije, ne stanuju na Mejdanu, jer je Mejdan oaza stvorena za mir i skladan život. Radost života na Mejdanu jednako pripada i dijele ga ptice svojim cvrkutom u zraku i radosnim pokretom, žamorom ljudi na zemlji.

“Čuvarica naslijeđa”

Zato, mudri Mejdan prepoznaju kao banjalučki stil života, potvrdu ljepote, trenutak inspiracije, mirisnu oazu, prestižni izbor, želju za opstankom, poželjan kvart i neiscrpnu ljubav. Svojim žiteljima i stanovnicima Mejdan izdašno daruje željenu tišinu i ugodne trenutke življenja. Mnoge porodice vijekovima žive i egzistiraju u ovom prestižnom kvartu. Jedna od tih porodica je i porodica Bahtijarević Zehre i njene sestre Čelebije.

Zehru, rahmet joj lijepoj duši, sam upoznao prilikom posjete, a pred samu njenu smrt. Bila je veoma susretljiva, gostoprimljiva, otvorenih pogleda, vidika i odvažna žena. Sugovornika je plijenila svojom mirnoćom i jednostavnošću. Toliku toplinu, pažnju, brižnost, ljubav i radost sam osjećao samo kada bih odlazio, svojoj rahmetli, majci u posjetu. Za ovu napisanu i izrečenu konstataciju, doživljeni osjećaj, imam svjedoke, živi su, predstavnici Medžlisa IZ Banja Luka sa kojima sam bio u njenom obilasku i posjeti. Tokom boravka i razgovora uvjerio sam se da je Zehra bila vrlo ugledna, obrazovana, nježna, tiha, krhka osoba. Izgovarala je blage riječi, sa jasno izraženim stavom. Imala je svijetlo, izraženo i ozareno lice, u Turskoj bi kazali „ten sultanije“, kojeg su ukrašavale i činile prijemčivim smaragdno-zelene oči. Pojavom je zračila kao da ne pripada ovom svijetu. Tokom govora i razgovora bila je pažljiva, toplog osmijeha, smiješka, koji je pristajao uz njeno blago izduženo lice. Iako je bila u poznim godinama, dalo se primjetiti da je bila vitkog stasa i da je držala do sebe i svog izgleda. Odražavala je dojam i sliku aristokratske porodice, koja je ponosno čuvala svoje naslijeđe i tradiciju. Takvih porodica, nažalost sve je manje, pa i u samoj Banja Luci. Kada je govorila o drugima, kazivala je i isticala njihove pozitivne vrijednosti i vrline. Stekao sam dojam da je prelazila preko ljudskih slabosti i mahana. Znala je da ljudi ne posjeduju svojstvo savršenosti. Živjela je u svom tihom i lijepom svijetu. Nadam se da ju je takav okruživao do njene smrti. Nije se bojala umrijeti jer je nije zanimao i obuzimao ovaj svijet i njegova prolaznost. Tokom svog života postojano, dostojanstveno, čedno i uspravno je živjela. Nedugo nakon naše posjete, preselila je na Ahiret, bolji svijet. Kao uglednoj vakifi grada Banja Luke, predvodio sam dženazu kojoj su prisustvovali viđene i ugledne džematlije grada Banja Luke. Ukopana je mezarju Stupnica.

“Trajno dobro- pogled u budućnost”

Zehrin vakuf, kuća i prelijepa prostrana bašča, u središtu Mejdana, su jedinstven poklon, dar i svijetli primjer uvakufljenja darežljive i plemenite osobe. Gest, čin, prepun novih vrijednosti kojima se potvrđuju i otvaraju vidici vjerničke opredjeljenosti i intime. U njemu se zrcali i potvrđuje jasan primjer izražene želje i mogućnosti da se institucionalno zaštiti bošnjačko, tradicionalno, kulturno naslijeđe i vrijednost. Uvakufljenje je prilika za očuvanje trajnog dobra koje će koristiti potrebama ljudi vijekovima, kao opće dobro, a na ljudsku radost. Kuća, koja je uvakufljena, je porodični dom, puna ljudske topline, dobra, intime, prepuna ljubavi, brige, smiraja, oronulosti i potrebne zaštite. To nam sve daruje i poklanja Zehra, od sebe, da  zrači i postojano služi kao njen vakuf.

Taj poklon je pogled u budućnost i pozitivan doprinos perspektivnom životu u njenom gradu. Zato je Zehrin vakuf postao institucija, a kroz instituciju se najbolje i najsigurnije čuvaju vrijednosti jednog naroda, pa i pojedinca. Takav gest je znak čvrste vjere u Boga, vjerske zrelosti pojedinca, potvrda lične postojanosti, životne opredjeljenosti, organizovanosti i vjere u svijetliju i bolju budućnost. Ovim činom Zehra pomaže budući razvoj i životnu svakodnevnicu u gradu, svojim Banjalučanima, pa i šire. Moglo bi se reći, živi sa njima, iako je preselila na bolji svijet.

U spoju vjerskih i institucionalnih dobara, dobiva se, stiče se, garancija trajanja, trajnog dobra. To je bila njena osnovna zamisao i želja. Zato u ružičnjaku njena vakufa mirišu različiti mirisi prelijepih ruža, a u isto vrijeme porodični dom, kuća, kao čovjekovo srce u središtu bića, otkucava damarom vjere i vječnog dobra u njenom naselju Mejdan. Dotle prostrana, prelijepa bašča, pored rijeke Vrbasa, biva prepoznata kao replika dženetskih perivoja ispunjenih prelijepim ružama, zehrama.

P.S.

Ponosni smo na obnovu i rekonstrukciju ovog vakufa, koji je od kulturnog i nacionalnog značaja i budućim generacijama će zorno svjedočiti o raskošnom stilu gradnje i toplini života u šeher Banja Luci.

Tekst je objavljen u IIN „Preporod“ od 01.03.2023. godine

Obraćanje banjalučkog muftije Nusret-ef. Abdibegovića na dženazi rahmetli vakife Zehre Bahtijarević

U četvrtak 24. januara 2019. godine u haremu Stupnica klanjana je dženaza namaz rahmetli vakifi Zehri Bahtijarević. Dženazu namaz predvodio je muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović koji je tom prilikom kazao prisutnima:

„Uzvišeni veli: „Svaka osoba okusit će smrt“ i naglašava „Svi smo božiji i njemu se vraćamo“.

Poštovani prisutni,

Prije desetak dana sa saradnicima iz Medžlisa i Muftijstva sam posjetio rahmetli vakifu Zehru Bahtijarević u njenom domu, kući. Tokom posjete uvjerio sam se u njenu plemenitost i vjersku postojanost. Zračila je bošnjačkom toplinom i susretljivošću. Iako u poznim godinama (96 godina) njena jasnoća misli i kazivanja o dobrim ljudima i vremenima me ostavljala bez riječi. U njoj sam prepoznao svu raskoš i ljepotu života grada Banja Luke. Osjećam da je njenom smrću otrgnuta almasli grana koja je krasila i uljepšavala mnoge bošnjačke banjalučke porodice. Molim Allaha dž.š. da joj podari džennetske perivoje i učim joj dovu:

„O smirena dušo vrati se svome Gospodaru sretna i zadovoljna, uđi među moje robove, uđi u džennet.“ a vas poštovani prisutni pozivam da joj halalimo.“

Galerija obnovljenog vakufa

a.     Stanje vakufa prije adaptacije

a. Stanje vakufa poslije adaptacije

(muftijstvobanjalučko.ba)