U povodu 12. rebiu-l-evvela, muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović održao je hutbu u Ferhat-pašinoj džamiji. Hutbu vam prenosimo u cjelosti:
„Draga braćo i poštovane sestre,
12. rebiu-l-evvel je dan rođenja posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. Njegovu ulogu, značaj i važnost za čovječanstvo možemo potpunije sagledati, razumjeti tek onda kada budemo imali uvid u društveno stanje, tokove i okolnosti u kojima se pojavljuju božiji poslanici.
Vremenski period od pet stotina i sedamdeset godina, nakon uzdizanja Isaa a.s., je bio dug period, pa je u društvu zavladao nemoral, mržnja, prevara, obmana, blud, razvrat, kocka, krađa, mito, korupcija i idolatrija. Klanjalo se kipovima, spravljenim od predmeta. Laž je bila osnova društvenog života. Allahu su se pripisivala lažna božanstva poput Lata, Uzza’a, Menata. Kaba je bila prostor, bolje kazano poligon, za izložbu tri stotine i šezdeset kipova. Društvo je doživjelo najniži stepen amoralnosti i upravo u takvom društvenom halu, pojavljuje se poslanik Muhammed a.s., glasnik Božije istine, donositelj Upute i radosne vijesti ljudima: „I reci: ‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!“ (El-Isra, 81.)
Džibrilov zagrljaj Božijeg Poslanika u pećini Hira je bio poklik slobode i poziv ka nauci. Samo u slobodi čovjek može posvjedočiti svoju prirodnu ljudsku narav, a kroz nauku trasirati put spoznaje, put koji vodi do Boga. Stoga mi u namazu na desetine puta učimo „ihdine ssiratal mustekim“ što u prijevodu znači „Uputi nas na pravi put“ (El-Fatiha, 6.)
Vjerska uvjerenja, ubjeđenja i vjerovanja mekelija, bila su pomiješana, izmješana sa istinom. Vjera u Jednog Boga, tevhid, je bila potisnuta različitim shvatanjima, vjerovanjima, učenjima i pogledima. Allahu su pripisivana djeca kao i druga lažna božanstva, što je suprotno tevhidu, vjeri u Jednog Boga. Poslanik prvo poučava šehadetu, a kelime-i-šehadet postaje fundament i temelj vjere, što se zorno naglašava i ističe u suri Ihlas:“ Reci:’On je Allah-Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.“ (El-Ihlas, 1-4.)
Kroz doktrinu prihvatanja učenja i naučavanja imanskih šarta, pečati se vjernikovo srce. Zato svaki vjernik sa punom vjerom i stečenom slobodom izgovara: amentu billahi, ve melaiketihi, ve kutubihi, ve rusulihi, vel jevmil ahiri, ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi te’ala, dok u isto vrijeme gradi zdanje islama, kroz islamske šarte i potvrđuje čovjekovo potpuno predanje Bogu. Islam je sazdan na pet principa: kelime-i-šehadet, namaz, post, zekat, hadž.
U prihvatanju navedenih načela, medinska organizacija vjerujućih ljudi, je potvrda da je vjerovanje individualno, a djelovanje kolektivno, kroz džemat.
Ovaj pristup podrazumijeva organiziranje, konsultiranje, dogovaranje i usaglašavanje članova zajednice. Tako se razvija i učvršćuje džemat. Džemat je pulsirajuće srce za organizaciju skupine vjernika. Vjernici su braća, braća po vjeri. Vole se, pomažu, uvažavaju, štite jedan drugog i ukazuju na propuste. Čuvaju čast, dostojanstvo, ponos, imetak, život jedan drugom. Oni su kao tijelo, ako se jedan organ razboli, cijelo tijelo osjeti bol. Oni su kao zublji u češlja, slažu životne potrebe i pomažu u izazovima jedan drugom. Na sve ljude gledaju kao na Božija stvorenja. Prema njima imaju pažljiv osjećaj i puno uvažavanje kao ljudskom biću:“ O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El-Hudžurat, 13.)
Draga braćo i poštovane sestre
Današnji dan je trenutak i prilika da se pogledamo i osvrnemo oko sebe, da vidimo šta sa sobom nosimo i pronosimo od riječi i dijela našeg Poslanika. Možda nam mogu poslužiti neki atributi, svojstva ili osobine Božijih poslanika. U mektebu smo učili da su svojstva Božijih poslanika: sidk, emanet, teblig, ismet i fetanet. Sidk je: da su poslanici istinu govorili, a koliko je istina nama važna u životu i koliko živimo sa istinom. Emanet je: da su poslanici bili povjerljivi u prenošenju misije, a koliko smo mi i u kojoj mjeri povjerljivi u životu, a posebno u odnosu na ono što nam je povjereno. Teblig je: da su poslanici istinu, uputu od Boga, dostavili ljudima, a koliko mi prenosimo riječi jedni o drugima ili jedni protiv drugih. Fetanet je: prirodna narav poslanika i potvrda da ljudi mogu oživjeti Božiju riječ na Zemlji, a čije riječi mi oživljavamo i na čije se riječi mi ponosimo. Ismet je: da su poslanici sačuvani od grijeha, a nama je ponuđena tevba kao spas od naših grijeha.
Kur’an kaže da „u Poslaniku imamo najljepši uzor“, pa ako ne možemo dostići stepen Poslanika, prigrlimo praksu njegovih ashaba, ako ni to nismo, izanalizirajmo postpuke tabiina, a ako ni to ne možemo, oživimo praksu naših plemenitih Bošnjaka koji su znali adekvatno odgovoriti na izazove koji su njima stajali na putu.
Molim Allaha dž.š. da nas na Sudnjem danu obraduje Poslanikovim šefa’atom.“
Recent Comments