Za Bajram možemo reći da u sebi objedinjuje dvije vrste nagrada: duhovnu i materijalnu. Prije svega on predstavlja nagradu postačima i onima koji cijeli mjesec provedu u činjenju bogougodnih djela. To je nagrada koja je vidljiva i koju vjernici dobiju i osjete na kraju svakog mjeseca ramazana kojeg isposte. Osim ove vidljive nagrade, postoji i ona koja je kod Uzvišenog Boga i koju je On spremio za svakog postača.
Istakao je ovo u bajramskom intervjuu za “Nezavisne novine” Admir-ef. Blitović, imam u džematu Gornji Šeher, Medžlis Islamske zajednice Banjaluka, i rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva banjalučkog.
“Bajramske emocije su najizraženije u Banjaluci zbog onih koji žive u gradu na Vrbasu i onih koji nisu tu. Treptaje tih emocija i vibracije je teško osluhnuti, ali ako se čovjek preda osjetit će glas bajramske svjetlosti i njegov eho u svim ulicama, kvartovima, a posebno na mostovima. Kao što mostovi spajaju dvije obale, tako Bajram u Banjaluci spaja radost i sjetu, i to je ta emocija”, kazao je Blitović.
NN: Ramazanski bajram je jedan od dva najznačajnija praznika za muslimane. U čemu je njegov značaj?
BLITOVIĆ: Mjesec ramazan je najbolji mjesec u godini u kojem je najodabranija noć, a to je Lejletul-kadr, noć bolja od hiljadu mjeseci. Prema mišljenju islamskih učenjaka, u ovom mjesecu započelo je spuštanje svih Božijih objava i zato možemo kazati da je to vrijeme kada se Uzvišeni Bog oglasio ljudima preko svojih poslanika, koji su im dostavili Božije riječi. Ramazan je blagoslovljeno vrijeme u kojem nas je Svevišnji Bog pozvao da ga spoznamo i to je period kada muslimani izvršavaju četiri od pet islamskih šarta, temeljnih postulata vjere, a to su: šehadet, namaz, post i zekat, a ujedno se pripremaju za izvršavanje i petog, a to je obavljanje hadža. Ono po čemu se prepoznaje mjesec ramazan jeste post, u kojem se čovjek odriče, od zore pa do zalaska sunca, svih ovozemnih užitaka radi Dragog Boga. Zbog žrtve koju čovjek podnosi u toku ovog mjeseca on ima dvije nagrade, jednu na Dan susreta sa Milostivim Bogom, a druga nagrada mu je na ovom svijetu, a to je Bajram. Pored toga što ga možemo posmatrati kroz prizmu nagrade za uloženi trud i što predstavlja radost i nagradu za one koji su ispostili cijeli mjesec ramazan, Bajram se može sagledati i u kontekstu identificiranja sa vjerom kako muslimana koji izvršavaju obrede, tako i onih koji ih djelomično izvršavaju, ali ga obilježavaju i jedni i drugi.
NN: Za Bajram se kaže da je i Dan nagrada. Zbog čega?
BLITOVIĆ: Za Bajram možemo reći da u sebi objedinjuje dvije vrste nagrada: duhovnu i materijalnu. Prije svega on predstavlja nagradu postačima i onima koji cijeli mjesec provedu u činjenju bogougodnih djela. To je nagrada koja je vidljiva i koju vjernici dobiju i osjete na kraju svakog mjeseca ramazana kojeg isposte. Osim ove vidljive nagrade, postoji i ona koja je kod Uzvišenog Boga i koju je On spremio za svakog postača. Dakle, Bajram možemo razumijevati kao nagradu za postače, ali i kao Dan nagrade svim ljudima. Na koji način to najbolje možemo shvatiti? Bajram je posebno vrijeme kada se oživljava fizičko i duhovno biće, te on ima svoju socijalnu, kulturnu i vjersku dimenziju. To je period kada se posjećuju roditelji, komšije, rodbina i poznanici, tada se daruju i nagrađuju djeca i mladi, pomažu se nemoćni i oni koji su u stanju potrebe. Osim toga, taj dan se posjećuju i mezarja kako bi se obišli oni koji su bili sa nama, a nisu više među živima, te na taj način čuvamo sjećanja na njih.
NN: Ramazan je prethodio Bajramu. Da li je post prilika da se ljudi mijenjaju nabolje?
BLITOVIĆ: U Časnom Kur’anu u 183. ajetu ili retku sure ili poglavlja el-Bekare se kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” Dakle, svrha posta je da budemo bogobojazni i možemo se zapitati šta to znači? Biti bogobojazan znači biti svjestan, imati svijest o Božijoj sveprisutnosti i spoznaji o Njegovom sveobuhvatnom znanju i zato će bogobojazni kontinuirano činiti dobra djela, dok će im bogobojaznost predstavljati štit ili branu između njih i ružnih postupaka, grijeha. Ako u obzir uzmemo činjenicu da je u mjesecu ramazanu počelo spuštanje Božijih objava i da je u njemu propisan post, onda nam to govori da je uloga ovog mjeseca zapravo duhovna obnova čovjeka. Kao što se kroz Božije objave htio napredak i preporod čovječanstva, tako nas post svake godine treba učiniti boljim ljudima, te naša duhovna slika ne bi smjela biti ista na početku i kraju mjeseca ramazana. Naprotiv, trebalo bi da bude bolja, a samim time bi se i ljudi trebali mijenjati nabolje.
NN: U vremenu otuđenosti, koliko je važna uloga Bajrama u okupljanju porodice i u očuvanju rodbinskih i prijateljskih veza?
BLITOVIĆ: Kao novinar dobro primjećujete društvena kretanja i činjenicu da je otuđenost primijećena kod svih ljudi. Smatram da je to rezultat materijalizma i odsustva empatije. Materijalizam, između ostalog, pokreće čovjeka u želji da opskrbi porodicu, dok odsustvo empatije dovodi do toga da čovjek sve što stekne želi zadržati samo za sebe, što je pogrešno. Imovinu koju čovjek posjeduje dužan je dijeliti sa drugima, a ako nema imovine, onda ima lijepu riječ. Ako nema lijepu riječ, ima osmijeh i može da moli za drugog. Čovjek treba da gleda na dobra ovog svijeta kao blagodati koje mu je Uzvišeni Bog darovao, a ne da robuje njima, i stoga ona treba da mu pomognu u ostvarivanju Božije blizine, te kako da bude društveno korisno biće. Kada se nešto čini u ime Dragog Boga, to nas vodi u dobro i ka dobru, a ako je u ime položaja, bogatstva, moći, nereda i nemorala, onda se gubi smisao života i takav pristup Kur’an opisuje kao morsku pjenu, koja posmatrača očara samo na trenutak, a onda se istopi i nestane u morskoj vodi. U periodu otuđenosti i kada ljudi imaju malo vremena jedni za druge, Bajram između ostalog predstavlja i trenutak da ljudi zastanu, da odvoje vrijeme za sebe i svoju porodicu, te da podijele sa njima trenutke sreće i radosti. S druge strane, bajramske posjete i obilasci, koji su dio tradicije, omogućavaju obnavljanje i očuvanje rodbinskih i prijateljskih veza, kao i viđenje sa dragim osobama jer ako čovjek nema prijatelje, porodicu, cilj ili ideale – za šta onda da živi.
NN: Koje su najljepše bajramske tradicije koje i danas žive među ljudima? Neke su svima poznate poput Bajram-banke.
BLITOVIĆ: Ovdje bih volio istaknuti da postoje dvije vrste Bajram-banke. Prva se vezuje za Ramazanski bajram kada mlađi prilikom čestitanja Bajrama poljube ruku starijim osobama i oni ih zbog toga nagrade. Druga se odnosi na Kurban-bajram, kada mlađi budu nagrađeni zbog truda prilikom podjele kurbanskog mesa. Pored Bajram-banke, ima još jako puno bajramskih običaja koji su se sa koljena na koljeno prenosili sve do današnjih dana. Tu prije svega mislim na pospremanje i čišćenje kuća i stanova u kojima živimo pred Bajram, zatim pripremanje najljepše odjeće za odlazak na Bajram-namaz, tradicionalno porodično okupljanje uz bajramsku sofru, susret sa sugrađanima sa kojima se svakodnevno viđamo, posjeta prijateljima i rodbini, darivanje porodica koje skromno žive, ali bez iznošenja toga u javnost jer tako čuvamo njihovu čast i želimo Božije zadovoljstvo. Pored toga, za Bajram se pripremaju najljepša i najukusnija slana i slatka jela poput baklave, ružice, tufahije, begove čorbe, bosanskog lonca, bureka, sutlije i dr.
NN: Kako biste opisali Bajram u Banjaluci?
BLITOVIĆ: Bajramske emocije su najizraženije u Banjaluci, zbog onih koji žive u gradu na Vrbasu i onih koji nisu tu. Treptaji tih emocija i vibracije je teško osluhnuti, ali ako se čovjek preda, osjetit će glas bajramske svjetlosti i njegov eho u svim ulicama, kvartovima, a posebno na mostovima. Kao što mostovi spajaju dvije obale, tako Bajram u Banjaluci spaja radost i sjetu, i to je ta emocija. Ona je najizraženija u banjalučkom tekbiru kada duše prisutnih svojom snagom moraju popuniti prazninu i odsustvo onih koji su odselili i ne žive u Banjaluci.
NN: Koju bajramsku poruku biste poslali svim ljudima bez obzira na vjeru?
BLITOVIĆ: Želio bih da se radost Bajrama osjeti u svakom domu, gradu, kao i na licima dobrih i čestitih ljudi. Naši plemeniti preci su govorili da je čovjeku malo hiljadu prijatelja i zato život koji podrazumijeva mir i slogu je onaj koji daje perspektivu i nadu. Budimo odgovorni jedni za druge i koliko god smo lice i naličje svoje osobe, toliko smo ogledalo i onih koji su tu do nas i pored nas, kako žive i kako se osjećaju.
(nezavisne.com)
Recent Comments