U petak, 28. marta 2025. godine, u Ferhat-pašinoj džamiji, džumu namaz je predvodio i hutbu kazivao mr. Muris-ef. Spahić, direktor banjalučke Medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić”.
Tekst hutbe prenosimo u cijelosti:
Moralni kompas
Hvala Allahu gospodaru svjetova Milostivom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosimo salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, čestite ljude i nas prisutne.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Gospodaru, čuvaj nam šehadet i znanje u našim srcima, počasti nas da ga svjedočimo svojim životima i sa njima uđemo u Džennet.
Poštovana braćo i sestre,
Uzvišeni Allah u Kur’anu a.š., kaže:
لَيْسَ الْبِرَّ أَنْ تُوَلُّوا وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَٰكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَالْمَلَائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَىٰ حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُوا ۖ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ وَحِينَ الْبَأْسِ ۗ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ
(El-Bekare-177)
Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha boje.
Proljeće je vrijeme, buđenja prirode iz zimske usnulosti. Nakon odmora i napora da podrži svaki svoj list, cvijet i plod, koji zahtijeva izvjesnu snagu. U mirovanju zemlja, kao postelja, sakriva tu snagu i vrijednost od izazovne zime i hladnoće, a proljeće ukazuje da se plašt valja skinuti i ponovo ljepotu pustiti u visine ka granama i onom nadzemno vidljivom. Tako ovaj ramazan otpočesmo u hladnijem dobu ali svakim danom idući, posteći, mukabelama i teravijama pratili smo proljeće i džemreta koja najaviše povratak snage i vraćanja u život usnulih vjerničkih duša. Obilježili smo Kadr, noć početka a ujedno i noć završetka.
Početka, jer je u toj noći otpočela Objava, sudbonosno važna za vjernike, jer je Božija milost ukazana čovjeku silaskom na najbliže nebo a odatle na zemlju da se u život pretoči. Završetak, jer je to posljednja Božija objava i posljednje Božije obraćanje čovjeku, čiju očuvanost garantuje Uzvišeni Gospodar. Vrijednost je pohranjena i na zemlji u vidu vjernika, ponekad zaogrnutih nevidljivim plaštom životnih izazova i različitih sudbina, koji sakrije istinske vrijednosti generisane u ljudskoj duši. Zato je ramazan mjesec proljeća duša, koje svoju snagu usmjere u grane vjere, čime postane vidljiva sva ljepota i snaga. Onda se pojavljuju pupoljci, koji znače da je životna snaga već prisutna, ne plaši se mrazova i hladnoće, jer je i prirodno da se u tom dobu godine pupoljci razviju. Prirodno je i da na kraju ramazana tragovi ibadeta budu vidljivi kod vjernika. Naznaka ima, ali znanja u šta će pupoljak izrasti bit će vidljivo kasnije. Iz nekog pupoljka razvit će se cvijet, sa divnim laticama i mirisima, a negdje list, koji opet ima svoju vrijednost. Samo zajedno davat će ljepotu izraslom stablu. Bez lista proces ishrane ploda ne bi bio moguć.
Želim kazati da je svaka vjernička duša važna. Svaki čovjek je Božije stvorenje, kome Bog propisuje sudbinu, i zato nije dobro odbacivati bilo koga. Konačno, svako odgovara za sebe. U ramazanu ne govorimo samo o postu i sustezanju od osnovnih čovjekovih potreba, već kazujemo da duše trebaju i mukabelu, teraviju, zekat i sadekatu-l-fitr, ćurs tribinu, druženje poslije teravije, jer to je snaga koja može biti podrška duši da osjeti slast imana i ljepotu vjere. Tada je potrebno razmisliti o navedenom kur’anskom ajetu:
Nije samo dobročinstvo sadržano u okretanju lica istoku i zapadu. Ono je i u vjerovanju u šarte, činjenje hajrata, pa i zagledanosti jednog vjernika u drugog. Kako dobročinstvo nije sadržano samo u jednom elementu, tako i ramazan nije sadržan u postu. Jeste sastavni dio ali, pored toga, čine ga saosjećajnost, empatija, požrtvovanost, strpljivost u izazovu. Duhovni i materijalni ibadeti. Sa ovim sastavnim dijelovima možemo govoriti o mjesecu ramazana. Kako je poslanik a.s., kazivao da se kadr traži u zadnjoj trećini ramazana i to u neparnim noćima, razumijemo da za uspjeh treba upornosti.
Treba tražiti kadr, a večeras je i posljednja ovoramazanska prilika za to. Prilika za ibadet, dovu, ali i najavu bajrama,, velike radosti vjernika koji kruniše hajrate i dobročinstvo učinjeno u ime dragog Boga. Razumijevajući suštinu navedenog ajeta, važno je i okretanje istoku i zapadu, tražeći spas i sreću za sebe, ali istinska vjera je nešto veće i šire. Sadržano je i u iskrenosti i ubjeđenosti vjerovanja u šarte, spremnosti na podršku onima u potrebi, zekatu, sadekatu-l-fitru, strpljivosti u izazovima. Naročito u onome što je nepravda a koju nismo u mogućnosti mijenjati. Ustrajnost u dobru pa makar se činilo da si jedini koji to radi. Prva kibla muslimana u Medini bila je Jerusalem, a što bi iz geografske perspektive značilo okrenuti leđa Mekki. Simbolično znači okrenuti se od lošeg načina života, zasnovanog na grijehu .
To je izazov, a njih nisu bili lišeni ni Allahovi poslanici. Ostvariti pozitivne promjene, znači učiti, vjerovati i proaktivno djelovati. U ramazanu se uči, proučava. Kur’an a.š., daleko više nego u ostatku godine. Uči se o sebi i samokontroli. Vjerovanje iskazano u džematskom namazu a proaktivno djelovanje u njegovom čuvanju i čuvanju naše Islamske zajednice.
Naša svakodnevnica, ramazan bliži se kraju. Ibadete koje smo radili i dobročinstvo koje smo učinili, pratit će vjernike u životu i nakon bajrama. Ono za cilj ima razviti osobinu bogobojaznosti. Ramazani i bajrami će dolaziti i prolaziti, kao i prilike a čovjekova odgovornost je sadržana u pravovremenoj brižnosti prema povjerenom. Naše su želje da postanemo bolji ljudi, vjera je naša snaga, a uzdajmo se u Božiju pomoć. Ona dolazi, ali možda dobro ne vidimo.
Molimo Svevišnjeg Allaha da skine koprenu sa naših očiju, naš poziv dopre do srca vjernika, koja postaju uvjerena, nas učini od onih koji žure Njegovom oprostu i uzdaju se Njegovoj Milosti. Uzvišeni Allahu obraduj nas u ovim danima, osvijetli naše duše nurom vjere, ispuni naša srca imanom. Naša dobra djela ukabuli i učini nas postojane, čvrste i stabilne.
Amin!
Recent Comments