Kur’an nas uči da promjena stanja jednog naroda nužno počinje iz srca, duše i svijesti svakog pojedinca – poručio je danas u Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović.

Obraćajući se prisutnim vjernicima, muftija je u hutbi podsjetio na značenje pojmova muslimanmumin i muhsin, ukazujući i na njihovu međusobnu korelaciju.

– Biti musliman znači biti predan i pokoran Allahu, dž.š. Ta pokornost se manifestuje kroz izgovaranje kelimei-šehadeta, izvršavanjem ibadeta, na dnevnom, sedmičnom, mjesečnom, godišnjem nivou kao i jedanput u životu. Musliman je osoba koja je sigurna i ubijeđena da je na Pravom putu, i kao takav prihvata i potvrđuje Jednoću Allaha i poslanstvo Muhammeda, a.s. On je na putu Božijeg spasa i od njega i njegovih riječi moraju biti sačuvani muslimani, pa i svi ljudi općenito. Poslanik veli: “Musliman je onaj od čijih su riječi i ruku zaštićeni drugi muslimani.” Zato musliman u sebi i sa sobom nosi i pronosi selam. Selam je pozdrav koji sadrži u sebi drugom želju za mir, sigurnost, povjerenje, pouzdanost i davanje zaloga kao garancije na izgovorenu riječ. Data i izgovorena riječ je zalog onom kome je izgovorena i upućena. To je potvrda ljudske časti i dostojanstva – kazao je muftija Abdibegović.

Naglasio je da “muslimanu okvir čini životna svakodnevnica, a pečat na to su mu ibadeti kojima se nastoji duhovno približiti Bogu”.

– Biti ispunjen islamom znači prosvijetliti drugog i pružiti mu ljubav, nadu, povjerenje i razumijevanje. U tom ozračju nema mjesta za mržnju, laž, obmanu, prevaru i slične negativne atribute. To ne pripada muslimanu, jer ishod postignuća njegovog muslimanstva je u konstataciji “ja sam musliman, da ja sam pravi musliman.”

Time se on zadovoljava jer za njega biti musliman znači manifestaciono prakticirati i demonstrirati vjeru islam, što je odnos prema Bogu. Samo, treba znati da to nužno ne podrazumijeva isključivanje licemjerstva iz njegove prakse i života – istaknuo je muftija. 

Biti mumin znači imati izgrađenu duhovnu platformu života “jak i čvrst iman“, koji prate djela, dodao je muftija.

– Mumin je stabilan i ne mogu ga poljuljati izazovi i oluje života, razne nedaće i poteškoće, te neprijateljstva pojedinaca i skupina. Iman sahibije su povijesno napadani, proganjani i iskušavani. U tome prednjače poslanici, u njemu je milost od Allaha jer, kušnje i poteškoće stabiliziraju, učvršćuju čovjekovu vjeru u Boga i izoštravaju mu pogled na ljude, ovaj svijet i život na njemu. Postojanost i uvjerenje, odnosno ubjeđenje, su dvije osnovne karakteristike imana, čvrstog saveza čovjeka s Bogom na kojem se gradi i stasa muminsko srce, duhovno i fizičko. To je vertikalna duhovna poveznica čovjeka s njegovim Bogom i ujedno ona je potvrda vjerskog, dunjalučkog bratstva, “mumini su braća”, tako Kur’an kaže. Dok je horizontalna veza čovjeka s čovjekom potvrda njegovog interesnog saveza, bilo da je riječ o pojedincu ili skupini, džematu – kazao je danas muftija Abdibegović.

Naveo je i da je mumin rob i sluga Gospodara svjetova, te da njegovo služenje izvorno izvire iz srca.

– Srce je stanište, kolijevka imana, a srca Bog usmjerava i okreće kako On želi, naglasio je naš Poslanik. Mumin je za deredžu, stepenicu ispunjeniji, puniji, a time bliži Allahu od muslimana. Kroz izraz mumin se potvrđuje postignuti nivo vjerskog ubjeđenja koji prate djela. Nažalost, većina vjernika – vjerujućih ljudi, naglašava, pa nekad i prenaglašava svoj islamijet. Rijetki su oni koji se pozivaju na svoje dostignuto muminstvo.

Možemo pretpostaviti da je to zato što muminstvo iziskuje i zahtijeva veću žrtvu, napor, odlučnost, strpljenje, unutarnje pročišćenje i predanost Bogu. Odnosno, čistotu predanosti Bogu, što isključuje primjesu licemjerstva.

Ishod ovakvog stanja je da mumin Bogu šukur čini na svakom halu i stanju. Ne negoduje. Ako mu je dobro, šućura i bude mu još bolje, a ako ga zadese iskušenja, ona su raznovrsna, bude strpljiv, osaburi, pa mu opet bude dobro. Jer put kojim hodi na ovom svijetu vodi ga njegovom Gospodaru. U traganju je za Njegovim zadovoljstvom, i raduje se susretu s Njim. Na dunjaluk i dunjalučke izazove, kao prolaznu kategoriju, se uopće ne obazire i ne osvrće. U njegovom srcu je samo On, Allah – naveo je muftija.

Naglasio je da “u odnosima i relacijama vjerničkog življenja islama i njegovog prihvatanja vjerovanja, imana, kao kupola egzistira i natkriva ga ihsan, dobrota, plemenitost i ćudoređe”.

– Biti čovjek znači, biti zaogrnut deredžom ihsana, kako nas sam Poslanik podučava “vjerovati Allaha kao da Ga vidiš, iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”  

Svijest o citiranoj maksimi dodatno podiže stepen, deredžu, vjerničke samokontrole, aktivizma i želje za Allahovom blizinom. On je Samed, utočište svemu i svakom. Činiti dobro znači, biti u horizontu Božije milosti i Božijeg promatranja.

Zato je muhsin u neprekidnom i trajnom činjenju dobra, a mumin u ozračju pokorne vjerničke duše koja stremi ka Višem, Svetom i Uzvišenijem, dotle je musliman u svakodnevnoj oscilaciji vremenskog, ibadetskog aktivizma ili pasivizma, zavisno od hore – poručio je u Ferhat-pašinoj džamiji muftija Nusret-ef. Abdibegović.

(Preporod.info)