Obraćanje muftije banjalučkog na obilježavanju “Dana džamija” u Ferhat-pašinoj džamiji. 

„Allah je naredio da se u njegovim kućama, džamijama, veliča i spominje Njegovo ime i da se Njegovo ime slavi jutrom i večerom.“ (Kur’an 24/36)

Danas je 07. maj, 2020. godine, nalazimo se u prostoru Ferhat-pašine džamije, koja je sagrađena davne 1579. godine. No, na žalost, na današnji dan, 07. maja, 1993. godine, ova džamija je do temelja porušena.

Njenim rušenjem nastala je praznina, zavladao je muk i nevjerica, kako se to moglo desiti u ovom gradu, a pogotovo na kraju XX vijeka, vijeku prepoznatljivom po naprednoj tehnologiji, otvorenoj komunikaciji, te saradnji među ljudima i narodima. Njenim rušenjem i planskim rušenjem ostalih banjalučkih džamija, urušena je ljudska čast i ugasilo se svjetlo slobode. Uslijedio je progon i egzodus preostalih bošnjaka iz njihovog prelijepog grada.

No, na njihovu radost i radost dobrih ljudi, nije srušena Kupola Božije milosti, koja natkriva ovaj grad. Iz te Kupole, na zadovoljstvo svih, kao i svjedočanstvo civilizacije, te bolju budućnost od bliske prošlosti, Ferhat-pašina džamija je obnovljena, izgrađena i svečano otvorena na danšnji dan 07. maja, 2016. godine.

Ovo je kratki historijski prikaz njene povijesne opstojnosti ali ne i kazivanje o suštinskom značaju džamije. Za takav pristup, potrebna je analiza iz različitih aspekata, naučnog, vjerskog i društvenog.

Sjećanje na spomenuti događaj, rušenje džamije, inicira ili bolje kazano nameće pitanje, koji je razlog bio za njeno rušenje, ili, je li se desio neki povod koji bi mogao biti, eventualni izgovor za njeno rušenje, odnosno, da li se njenim miniranjem otvorio put za čišćenje, uklanjanje ostataka sa mjesta na kojem je vijekovima uljepšavala ovaj grad.

Suština je, a ona je bit istine, da nije bilo niti jednog razloga, povoda i opravdanja da se ova i druge džamije, kao i drugi vjerski objekti ruše. Ona je sagrađena da se Allah, Bog u njoj slavi i veliča, a zar je grijeh slaviti Boga i biti od koristi ljudima.

Istina je također, da je džamija sagrađena i zbog urbanog razvoja grada Banja Luke. Tako je postala svjedočanstvo urbanizacije grada, naprednog i progresivnog života i da je zbog toga locirana na ovom mjestu. Njena arhitektura i stil gradnje ju je svrstao u kategoriju istorijskih spomenika nulte kategorije. Postala je ogledalo i sinonim urbanog razvoja grada Banja Luke.

Locirana je na ovom mjestu, u ovom dijelu grada, kao znak čovjekove potrebe i ljudske čežnje za lijepim i susreta sa estetskim i skladnim. Tako da svojom ljepotom, monumentalnošću, grandioznošću i raskošem plijeni sve svoje posjetioce i putnike namjernike. Biti u Banja Luci, a ne posjetiti džamiju Ferhadiju ili ne prošetati pored nje, znači propustiti priliku da se vidi i osjeti duh ovog grada.

Gradnja u ime Boga, se odvija s ljubavlju uz odricanje, žrtvu i napor. Tako se odvijala prvotna izgradnja kao i obnova ovog svetog hrama. Zato danas u njoj nema mjesta za mržnju, osvetu i prezir jer je ispunjena svjetlom vjere u jednog Boga, nadom u Njegovu milost, sjećanjem na dobre i plemenite ljude, kao i na one koji to nisu.

Ratovi i stradanja su za pouk a ne za nauk. Ljudski život je vrijedan pažnje, ako se odvija i realizira u miru, slobodi, harmoniji i suživotu sa drugim ljudima. To jeste izvorna bit i suštinski smisao života na ovom svijetu. Svi koji su učestvovali i pomagali u obnovi ovog svetog zdanja su vjerovali u dobro i moguć suživot i harmoniju među ljudima i narodima, po čemu je Bosna i Hercegovina prepoznatljiva.

Po svojim ljepotama, ukrasima, ugođajima i mogućnostima koje nam nudi život na ovom svijetu se treba odvijati na sliku i priliku džennetskih, rajskih ugođaja, a ne kroz sliku strahota, patnji džehennema, odnosno patnji pakla.

Takav pristup se treba i mora zagovarati pod svodom kupole ove i drugih džamija, svakako i pod svodom drugih bogomolja. Život u miru je život vrijedan pažnje i spomena, sve drugo je patnja od života i nije vrijedno osim kao opomena.

Zato, ko god želi izbrisati, uništiti, tragove povijesti, radi na sopstvenu štetu, jer ga ta ista povijest zabilježi.

Banja Luka,

07. maj, 2020. godine