Vjera je zaštita

Hvala Allahu gospodaru svjetova Milostivom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosimo salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, čestite ljude i nas prisutne.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Gospodaru, čuvaj nam šehadet i znanje u našim srcima, počasti nas da ga svjedočimo svojim životima i sa njima uđemo u Džennet.

Poštovana braćo i sestre,

Milostivi Allah dž. š. u Kur’anu a.š. kaže:

ٱللَّهُ وَلِيُّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ يُخۡرِجُهُم مِّنَ ٱلظُّلُمَٰتِ إِلَى ٱلنُّورِۖ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ أَوۡلِيَآؤُهُمُ ٱلطَّٰغُوتُ يُخۡرِجُونَهُم مِّنَ ٱلنُّورِ إِلَى ٱلظُّلُمَٰتِۗ أُوْلَٰٓئِكَ أَصۡحَٰبُ ٱلنَّارِۖ هُمۡ فِيهَا خَٰلِدُونَ

„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati“.  (El-bekare- 257)

Milostivi Allah je stvorio nebesa i Zemlju a na Zemlji nastanio čovjeka. Najskladnije biće, ono kome, meleki i druga stvorenja sedždu učiniše. Zemlja na kojoj Allah milošću Svojom podari ljudskom rodu sve potrebno za život. Nebeska prostranstva kojima se divi, koja istražuje i saznaje uvijek nešto novo. Posmatrajući kosmos vidi sklad i harmoniju jer je Gospodar nebesa i Zemlje savršen a svemu stvorenom svrhu je dao. Zato što Allah određuje njihov put a za ljude oni su pokazatelj jasne određenosti njihove putanje, pa raspoznaje izmjene dana i noći, vrijeme koje prolazi, i pokazuje da je danas već sutra prošlost koja se neće vratiti. Ta harmonija i sklad koji čovjek gleda u kosmosu vidljiva je i na Zemlji. Sve je u paru stvoreno i nadopunjuje se onim drugim. Tako i čovjek ima izbor da radi ono što je dobro i korisno a može odabrati i ono što je loše i štetno. Izabrati dobro je uvijek teže ali bolje, dok je loše lakši izbor ali ne i bolji. Na tim izborima i njihovim realizacijama zasniva se čovjekov upjeh, sreća ili propast. Život nalikuje letu aviona koji pod teretom a privučen gravitacionim silama  odvaja se od zemlje i vine u visine. Ne na kraj kosmosa, ali dovoljno da pogled sa određene distance vidi drugačiju sliku zemlje sa koje je poletio. Može  vidjeti drugačiju i širu sliku pejzaža,  sićušnost ljudskih bića koje iz te perspektive izgleda mali. A kada bi čovjek mogao odvojiti se od dunjaluka, dovoljno dugo, koliko traje let dušom pogledati svoje tijelo, uvidio bi koliko je malen i koliko je teško odvajanje od njega. Razum je dar Božiji, u svrhu proširivanja saznanja. Kur’an a.š. podstiče istraživanje, proučavanje kao i na kreativnost i razmišljanje. U Kur’anu se nalaze ajeti koji su jasni i oni manje jasni. Ono što je manje jasno je da se istražuje. Milostivi Allah dž.š., u kaže:

„On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u čijim je srcima zastrana u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni kažu: “Mi u to vjerujemo; sve je to od našega Gospodara! Samo razumni shvaćaju!“

هُوَ الَّذِي أَنْزَلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ مِنْهُ آيَاتٌ مُحْكَمَاتٌ هُنَّ أُمُّ الْكِتَابِ وَأُخَرُ مُتَشَابِهَاتٌ ۖ فَأَمَّا الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاءَ الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاءَ تَأْوِيلِهِ ۗ وَمَا يَعْلَمُ تَأْوِيلَهُ إِلَّا اللَّهُ ۗ وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِنْ عِنْدِ رَبِّنَا ۗ وَمَا يَذَّكَّرُ إِلَّا أُولُو الْأَلْبَابِ

(Ali Imran-7)

Na različite načine čovjeka se podstiče na razmišljanje o Gospodaru, jer je zaboravno stvorenje. Naš namaz, post, zekat su farzovi koji su jasni a ono što proizilazi iz vršenja ibadeta je stvar koju čovjek sebi razjašnjava. Oni koji se povode za manje jasnim stvarima a napuštaju jasno sebe odvode u raspravu u stvarima koje ni sebi nisu razjasnili, a temeljne vrijednosti zanemaruju. Ni jedno zdanje ne postoji bez jakog fundamenta na kome se gradi. Zanemari li čovjek svoj temelj neće moći vinuti se u visine i ugledati sebe očima duše, već će ostati vezan za dunjaluk, i vrtjeti se u krug dunjalučke igre i zabave, primjećujući jedino ukrase koji ga okružuju a nikada neće pronaći sebe. Oni koji razumiju da je vjera prioritet znaju da su pod zaštitom Gospodara a nastoje podstaći dušu da traži blizinu Stvoritelja. Onaj ko uspije kosmičku harmoniju postići kod sebe taj je uspio i uključio se u sklad koji je Allah dž.š., postavio. Čovjeka okružuje ljepota Božijeg stvaranja u kojoj se nalazi poticaj za dušu koji budi ljubav prema Bogu. Često spominjemo ranije generacije, uspješne ljude i vjernike koji su čuvali vjeru i žal za proteklim vremenima, velikanima tog doba. Istina, povijest, pa i kur’anska kazivanja o povijesti naroda pouka su za živog čovjeka, da nauči kako se odgovori potrebama mjesta i vremena. Za nju se može kajati, ali život se neće vratiti. Poslanik a.s., nam kaže da nekoliko stvari odlaze u nepovrat, a jedna od tih je proteklo vrijeme. Ono što čovjek može uraditi je sada, i brinuti za ono što će sutra. U ovom kontekstu razumijemo poslanikove riječi izrečene na džuma namazu:

”O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj, stoga, idite tom cilju. Vjernik živi izmedu dva straha, prošlosti, za koju ne zna šta je Allah sa njim uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme za sebe od sebe. Od dunjaluka svog za ahiret svoj, od mladosti za starost, od života za smrt. Tako mi Allaha, u čijoj je moći Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa do dženneta ili džehennema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.”  Kurtubi, Tefsir, 18/116 i Bakillani, I’adžazul Kur’ani 110

Postoji prošlost koja je takva kakva je i o njoj se govori, piše, ali postoji i sadašnjost koja je istina a o kojoj se šuti. Biti pravedan znači istinu govoriti, biti vjernik znači istinu slijediti.

Poznato je da čovjek u svom fizičkom razvoju prolazi kroz različite periode fizičkog  odrastanja. Godinama doživljava zrelost, a nakon toga tjelesnu starost. Za razliku od tijela, fizičkom zrelosti nastupa duhovna mladost koja nikada ne presahne. Tijelo će doživjeti smrt a duša nastavlja svoj život. Ljudi će živjeti, čineći dobro ili loše. Bit će vjernika a i grješnika. Grijeh će mijenjati oblike kao što poslanik a.s., u hadis-i-šerifu veli:

Poslanik je bio upitan: „Allahov poslaniče, hoće li tvoj ummet činiti širk nakon tebe? Poslanik odgovori: „Da, ali oni neće obožavati sunce, mjesec, kamenje ili kipove,  već će se pretvarati u djelima“.

Vjernik je svjestan životnih izazova, ali biti vjernik znači biti pod Božijom zaštitom, a oni koje Milostivi Allah u zaštitu uzme, vode brigu o svojoj duši, jer  ona nastavlja život. Brinu za dunjaluk jer će naslijeđen biti. Istinu govore a ne prešućuju.

Molimo Svevišnjeg Allaha da budemo od onih koji žure za Njegovim oprostom i uzdaju se Njegovoj Milosti. Uzvišeni Allahu obraduj nas u ovim danima, osvijetli naše duše nurom vjere, ispuni naša srca imanom. Naša dobra djela ukabuli i učini nas postojane, čvrste i stabilne.

Amin!